Narodna zaklinjanja, preklinjanja i blagosiljanja
NARODNA ZAKLINjANjA - Kada neko hoće da uveri nekoga u istinitost svojih reči i u istinitost svoje namere, on se zaklinje u nešto što mu je najmilije: u Boga, svece, familiju, čast, zdravlje itd.
Najčešće se zaklinje nekom od ovih rečenica:
Boga mi.
Sunca mi.
Vere mi.
Slave mi.
Krsta mi.
Neba mi.
Zdravlja mi.
Dece mi.
Očiju mi.
Mladosti mi.
Časna reč.
Časti mi.
Kuće mi.
Hleba mi i soli mi.
Ovoga mi krsta.
Ovoga mi vina.
Tako mi ove rakije.
Sunce me ne ogrejalo ako te lažem.
Neka mi je ovo poslednja čaša ako te lažem.
Tako zdravo sjutra osvanuo.
Tako ja zdrav bio i ko mi je mio.
Tako me Bog od nečastivoga sačuvao.
Tako mi konca koji me čeka.
Tako mi krsne svijeće.
Tako mi krsta časnoga.
Tako mi lijeva desnoj ne pomogla.
Tako mi ove mučenice (rakije).
Tako mi ovo poslednji zalogaj bio (pri jelu).
Tako mi svijeta i veka.
Tako mi strašnoga suda.
NARODNA PREKLINjANjA
Gotovo istim rečima kojima se neko zaklinje vrši se i preklinjanje.
Kada se od nekog hoće iznuditi pomoć, usluga, obećanje ili kada se želi da se neko spreči da nešto ne učini, obraća mu se nekom od ovih rečenica:
Tako ti Boga!
Tako ti sunca!
Živa ti majka, učini mi to!
Žive ti oči, poštedi me toga!
Tako ti dece!
Živa ti deca!
Živ ti ja!
Tako ti svega na svetu!
Tako ti cpehe!
Duše ti!
Zdravlja ti!
Hleba ta!
Soli ti!
Cpehe ti!
Napretka ti!
Po Bogu!
Po Bogu brate!
Za ime sveta!
NARODNA BLAGOSILjANjA
Obično blagosiljaju slabiji, stariji i nemoćni i uopšte oni koji mogu pomoći samo rečima i željama. Najčešće reči blagosiljanja bile bi ove: Živ bio! Srećan bio! Dao ti Bog zdravlja! Bog te blagoslovio!
ANATEMA ILI NARODNO PROKLETSTVO
Kada neko učini neki zločin ili krađu pa vlasti ne mogu da ga otkriju ili uhvate, onda oštećena strana baca anatemu, tj. prokletstvo na krivca.
To bacanje prokletstva vrši se po naročitom obredu, uz sveću, tamjan i jelo i piće. Na tom obredu prisutni prokunu nepoznatog, krivcu obično upute nekoliko težih kletvi. Bilo je slučajeva da se krivac posle ovoga sam javi da ga kletva ne bi stigla.
Drugi način anatemisanja je ovaj: oštećeni nači-ni drveni krst pa ga pobode na raskršću i pozove sve meštane da prokunu nepoznatog krivca. Ako neko neće da izađe smatra se da je on krivac.
Narod veruje da će krivca kletva kad-tad stići, -ako ne njega, a ono nekoga iz njegovog potomstva.